Le(t)nja razmišljanja

Maštaš o nekome, o njegovim manirima i osobinama više nego o fizičkim karakteristikama.
I jednog lepog dana upoznaš tu osobu. Onako, spolja, po površini, kako obično poznanstva počinju.
Ne očekuješ ništa više, stvaraš neko svoje mišljenje i ok ti je, komforno, bez pritiska.

I krene priča... I nastavlja se. Kapiraš da se ispod te površine krije blago koje nisi ni sanjala. Kao da otvaraš vrata kuće  koja estetski ne odskače mnogo od okoline, a unutra... Jedan potpuno fantastičan svet. Boje, mirisi, šare na zidovima, energija koja te bukvalno baca na sve strane. A, naizgled, to je samo još jedna kuća svedenih i elegantnih linija. Iznad proseka ali bogatstvo koje krije i nije svima dostupno čini je potpuno posebnom.

Otvoriš vrata prve prostorije, zvuci te prvo iznenade a onda ih razumeš, nađeš sličnosti sa onima koje i ti voliš. Druga prostorija, miris kuće koji je potpuno specifičan ali ne i neprijatan, jer svaka kuća ima svoj miris. Nižu se nove prostorije, nova otkrića, neka prijaju više od drugih a svaki novi dan su nova otkrića. Shvataš kako više ništa nije isto, ne u negativnom smislu, nego ta količina energije koju svakodnevno razmenjuješ je neverovatna. Na licu ti se vide promene, sjaj, osmeh koji više nije umoran nego potpuno prirodan. 

Možda nije sve kako si, u startu, očekivala ali ti ne smeta. Spremno prihvataš nova saznanja, prilagođavaš se, iznenađuje te koliko si spremna na kompromise prvo sa samom sobom, pa sa ostatkom sveta. Na trentuke pomisliš da preteruješ, da smaraš, pa se povučeš pa sve tako ali ne iz želje da nekim manipulišeš nego iz želje da negde ne pogrešiš, uradiš lošu stvar i čarolija nestane. Sutradan se probudiš i čarolija traje i opet ti je lepo i opet ti je sve lako i jednostavno. Problem? Ništa nije problem. Pomeriti planinu? Evo, odmah. Divan osećaj.

Nije to ljubav. Nije ni blizu ljubavi. To je jedan osećaj poleta i input energije koji te dopunjuje baš onako kako ti treba. Nemaš potrebu da se pretvaraš, da paziš da li ćeš da kažeš glupost, to si što si i taj osećaj slobode nema cenu. Srodna duša ne postoji, verujem. Srodnu dušu praviš. Jedna duša drugoj pomaže da se razvije do energetskog nivoa na kome će biti srodne ili neće. Ništa telesno nije neophodno da bi dve duše nastavile svoje energetsko putovanje kao bliske, srodne. Dva energetska tela imaju popriličnu snagu. Potrebno je samo da svako bude ono što jeste, i da poštuje kofere koje druga duša donosi sa sobom. I, malo kosmičke prašine koja bi se mogla nazvati srećom..


Comments

Popular posts from this blog

Priče iz drugog braka XXXII

Priče iz drugog braka XXXIII

Priče iz drugog braka XXXIX