Sreća

Nikad nisam kući donosila povređene mačiće i golubove. Nikad nisam hranila pse oko zgrade. Imala sam svog psa i bio je moja ljubav velika. Moj najbolji drug, koji je znao sve moje tajne. Pričala sam mu jer je bio jedini koji neće da mi objašnjava kako nisam u pravu i gde grešim. Slušao bi me pa zadremao, koliko su te priče bile dosadni monolozi.

Malopre sam se vratila sa posla. Izašla iz busa, pošla uz stepenice zgrade, kad na vrhu stoji nešto malo, crno, čupavo i sa četiri noge. Gleda me baš kao moj pas nekada. U zenice. Gleda i smeši se. Dečak. Uglavnom sam tvrda srca na životinje sa ulice. Ne mogu da im trajno rešim probleme a znam sebe, posle ću ja da patim da li su živi i kako im je. Nošenje istih kući i usvajanje.. Nema šanse. Imala sam i psa i muža. Od mene dosta za ovaj život.

Gleda me i ne mrda. Možda je samo malo nakrivio glavu na levu stranu. Čuva svoju teritoriju. Kako da mu objasnim da sam ja popiškila te stepenice bezmalo 40 godina pre njega? Hajde, neka mu bude. Proći ću i neću ni da se osvrnem na njega. Ipak, gledam preko ramena, da mi se ne smota negde oko nogu pa ga nagazim slučajno.. Skakuće preko stepenica zamnom. Sav je nikakav. Mršav, dugodlak, prašnjav ali strašno veselih okica. Znam šta znači kad ti se jednom pogled ukrsti sa psećim. Neraskidivi ostajete do kraja sveta, zato ga i izbegavam. Krenuh niz stepenice a on je ostao na vrhu. Samo što mi šapu ne spusti na rame, da me trgne, da ga pogledam. Nije on kriv za sve one koji su me ostavili a dala sam im mnogo više od tog jednog pogleda. 

Silazim i razmišljam kako da mu pobegnem, sad kad smo se pogledali zenica u zenicu, i kad više nema nazad? U tašni mi je, između ostalih čuda ovog sveta, i kutija sa pitom. Ražena pita sa tikvicama. Nije bog zna šta a nisam ni ja bog zna kakva kuvarica. Nosila sam doručak na posao ali nisam pojela. Da li psi vole raženu pitu sa tikvicama? Ne verujem. Vadim jedno parče, prilično je tanko i meko, mališa će lako da ga sažvaće ako mu se sviđa. Ako mu se ne sviđa, molim lepo. Krupna mrva je zalepljena za taj komad. Pada ka njemu. Dočekuje je pravo u usta. Nisam stigla da izlomim na sitnije delove, već je mljackao. Da, pas voli raženu pitu sa tikvicama. 

Tri parčeta je pojeo. Ja, gladna, ni jedno. Pobegla sam pre nego što je završio i tražio pivo. Da, psi vole raženu pitu sa tikvicama. Ako vas neko pita, a neće vas pitati. Gladan pas ne zanoveta i ne bira. Gladan stomak proždire sve. Ne treba da mi bude zahvalan. To što sam ja i dalje gladna a on je sit nema veze sa njim. Ima veze sa srećom. Iza ćoška, neka žena je u rukama nosila pudlicu, koja se otimala kao besna. Neko ima sreće pa se rodi da ga drugi voli i hrani a neko nema. Neko nema ni groznu raženu pitu sa tikvicama. Neko nema nikoga.

Mali karakušljivi pas je sit. Nekoga sam danas učinila srećnim. Neko je mene danas učinio srećnom. Mali crni pas krupnih veselih oketa..




Comments

Post a Comment

Popular posts from this blog

Priče iz drugog braka XXXII

Priče iz drugog braka XXXIII

Priče iz drugog braka XXXIX