Verovatno, neverovatno i ostala čuda

Da hoću da se samoubijem, pa tačno bih izabrala da pročitam dnevne novine. Povremeno bacim pogled na naslove, tražeći ne znam ni ja šta zanimljivo, ali ne bih preživela da pročitam sve članke. Možda je u štampanim drugačije, ne znam. Ove online novine su ravne metku u pamet.

Razumem zašto se medijski prostor daje potpuno nebitnim likovima. Narod voli zabavu i senzacije poput snimka pevačice narodne muzike koju ganja rampa za prolazak vozila. Ko koga vara, kako je pevač izgledao kad je bio mali i žgoljav, i naslovi koji počinju sa "Nećete verovati šta se dogodilo kada je 5 dana pila ovaj napitak". Neću verovati. Baš tako. "Verovali ili ne" bila je moja omiljena rubrika u "Politikinom zabavniku". Ni onda nisam verovala baš svemu što pročitam, tipa udaljenost od Zemlje do Sunca je xy kilometara. Da je moj tata vozio tamo i nazad, verovala bih. Ovako, šta znam, možda se nekome omakla nula viška i eto senzacije. Isto je važilo i za običaje zabitog amazonskog plemena i ostalo što nisam videla lično, ali je fantastično raspaljivalo moju maštu. I danas je tako. Dovoljna je neka informacija koja mi pokrene točkiće pa da to zamislim u 3d, sa svim bojama i mirisima. Nije to uvek zgodna osobina ali ume biti zanimljivo. Danas, kada me stres melje ko blender stari hleb, naučena vizuelizacija mi je puno puta pomogla da se (mentalno) izmestim iz stresne situacije i osetim miris mora ili drage osobe.

Posebna kategorija neverovatnosti mi je "slučajno". Neka je, slučajno, p(o)stala sisata odjednom, samo je popila ovaj napitak. Nečiji savetnik je, slučajno, otkrio tajne planove krupne zverke. Kućni video, tj. snimak amaterskog seksa ocvale persone, isto tako slučajno odleti na net. Pa, da li se svi kopčamo na leđima, pa zaista verujemo da je to slučajno? To više nije ni hleba i igara, to je gluposti i gluposti, pa zamarajte vijuge njima. Ali... Slučajno je pala sa terase ili slučajno je zatrudnela... Slučajno je kad, u sred sajma na samom jugu Kine, sretnem svog druga Dejana jer smo se sudarili u gužvi među (bukvalno) hiljadama ljudi na najvećem svetskom sajmu. Slučajno je kad sretneš svoju učiteljicu, ili sa švalerkom odeš na Avalu pa u naj zabitijoj kafani sretneš svoje komšije a komšinica je (slučajno) najbolja drugarica tvoje žene. Slučajno je kad, u pekari, daš 100 dinara pa ti vrate kusur do 1000 dinara, što shvatiš tek sutradan jer ti nije trebao novčanik, pa u ponedeljak odeš da im namerno vratiš jer ste komšije, i svako ko radi može da pogreši. Slučajno je i kad, sa kumom, popiješ čaj u kafani, pa je posle par dana zoveš na čaj na drugom mestu, da se odužiš, a kuma ti kaže "Pa, zar nisi ti platila? - Ne, zar nisi ti?", pa kuma trči, ko bez duše, da trolejbusom stigne do Gradske kafane i plati im dva glupa čaja. Slučajno znaš da će konobar da smota te pare u džep jer, kako došlo tako i prošlo, ali hoćeš mirno da spavaš. Slučajno je i kad te teta, na šalteru za zamenu zdravstvenih knjižica, pogleda i nasmeši se, i uradi i više mimo procedure jer je tako u mogućnosti, da ne dolaziš opet zbog gluposti.

Slučajno je i kad moja majka pristavi đuveč i dedi izda obaveštenje da će ona malo da odmori leđa a deda da pripazi đuveč, i deda se slučajno zablesa u svoj mobilni telefon, i seti se đuveča tek kad Indijanci zaplešu među dimnim signalima iz rerne. Slučajno je i kad obučeš gaće naopako, pa te ceo dan nešto žulja, a nikako ne shvataš šta je, pa se u nekom trenutku zaceniš od smeha, kad shvatiš moć štepa sa gaća. Slučajno je i kad te, u autobusu, nagazi neko ko je dremao i u zadnji čas se setio da mora baš tu da izađe, pa ti trag njegove patike ostane na čizmi kao dokaz kako je gužva u prevozu. Slučajno je i kad upoznaš nekoga i shvatiš da je on realno najbolji čovek, od svih ljudi, koje si upoznala u predhodnih 46 godina. 

Namerno je kad neko glumi vlast jer misli da mu se može, da je pametnij zato što se jutros umio. Namerno je kad neko ima unapred smišljenu nameru i ideju da te ponizi ili udari, jer samo tako može da poraste u svojim očima, tako što će drugog da ponizi da bi se on osećao manje jadno. Namerno je i kad mi neko kaže da nisam lepa, jer lepota nije samo ono što se očima vidi. Neverovatno je kad kažu na radiju, da je merenje zagađenosti vazduha, pokazalo da je vazduh u Beogradu dobrog kvaliteta. Neverovatno je i da je, po sred novobeogradskog kružnog toka, električni Deda Mraz koji noću svetli još od oktobra,  da bi turisti imali gde da se slikaju i stavljaju slike na Instagram. Neverovatno je što nema snega u Beogradu, već par zima, deca su zaboravila kako izgleda. Neverovatno je što mene ne boli glava danas, jer nemam pojma gde sam posejala svoje naočare za blizinu. Naj neverovatnije, u kategoriji "Zaista nećete verovati šta se dogodilo"... je to da sam, jutros ranom zorom, odlučila da će mi danas biti totalizovano (izraz moje tinejdžerke) super dan i niko to ne može da mi pokvari.


Foto: http://meteoplaneta.rs/meteo-zanimljivosti/o-snegu-i-sneznom-pokrivacu-u-beogradu/








Comments

Popular posts from this blog

Priče iz drugog braka XXXII

Priče iz drugog braka XXXIII

Priče iz drugog braka XXXIX