Četvrtinovembardvehiljadešesnaeste

Ili sam ja rođena sa muškim mozgom ili u gadnu babu rastem, ali neke pojave teško tolerišem. Na primer, ovu:


Volela bih da upoznam osobu koja ima smelosti da ovako nešto osmisli i pusti u etar. Da li je trend omalovažavanja muškaraca postao izraženiji ili su moji receptori za gluposti postali razvijenij, ne znam. Znam samo da ovako nešto može da prođe samo kod zle žene. Odakle raste potreba da se muški rod predstavlja kao inferioran u odnosu na ženski? Klara Cetkin se nije borila za ravnopravnost baziranu na spuštanju jednog tasa muško-ženske vage da bi drugi mogao bolje da se podigne.

Porodica nema glavu, nije to aždaja pa da ima glavu koja bljuje vatru na neposlušne. Muškarac je vojnik... Pa, ratovi nešto nisu popularni ovih dana, tako da to mogu da shvatim kao atavizam. Jak kao stena? Jak je isto koliko i žena, nema više jačeg i slabijeg pola. Jak je onaj koji, u datom trenutku, mora da bude jak, više nego što želi da se junači. Ako ćemo pravo, svi smo na krv gadljivi, nisu tu muškarci izuzetak i ne padaju svi u nesvest kad vide krv ili iglu. Glup mit, koji su proturile žene davno, još u feminističkim počecima koji su polako trovali ovu planetu i spremali teren za još feminističke kontaminacije.

Poznajem muškarca koji je mentalno jači nego svi muškarci koje poznajem, udruženi. Ne, nije se takav rodio. Rodio se lep i nasmejan, kao voljena i negovana beba je rastao, sve dok nije sam shvatio da je sam sebi najveći oslonac i da, ako nije jak, slomiće ga i ljudi i problemi. Nije gadljiv, ne izvoljeva, i ne ispadaju mu creva ni kad krv lipti iz njega ili dok drenove gura u džepove trenerke idući ka izlazu iz bolnice. Šta je sve preživeo u životu, knjiga bi mogla da se napiše i da bude bestseler. Imao je razloga i za mnogo sreće i za mnogo suza pa je kroz sve to prošao zahvaljujući sebi. Izrastao je u samosvesnog, poštenog, kulturnog, jakog Muškarca. Kao što sam i obećala, rekla sam njegovoj mami ovo, a reći ću još puno puta: svaka Vam čast kakvog ste sina rodili i odgajili! Boljeg Čoveka od njega još nisam upoznala.

Baš bih volela da vidim tu koja ima hrabrosti da mu glasno kaže da postaje seronja kad dobije temperaturicu. Šta bi muškarci mogli sve da kažu i zamere ženama, koje svoje nevaspitanje kriju iza hormonskog disbalansa u PMS-u? Šta bi mogli da zamere ženama koje lažu, manipulišu, kombinuju šta i sa kim će im doneti više koristi? Zaista, odakle uopšte želja i potreba žena da muškarce predstave kao idiote? Rađamo ih, vaspitavamo, učimo.. Nisu se rodili čipovani, sa upisanim kodovima ponašanja i obrascima razmišljanja. Kako imamo hrabrosti da im zameramo ono što, kroz njih, vekovima gajimo i održavamo?

Nije lako biti roditelj. Mnogo, mnogo odgovornosti leži u našim mislima, rečima i delima jer deca uče od nas. Ako ih olako častimo pohvalama da su isti kao očevi (sve sa glasnim prevrtanjem maminih očiju za 180 stepeni u nazad), da su lenji, neodgovorni, smotani, vetropirasti, nestalni, neodgovorni.. Hajde da to ispravimo sad i odmah, u ovoj generaciji, da više ni jedna mama ne kaže sinu da je loš nego da ga porodica nauči i podrži da bude najbolji što može! Hajde da se potrudimo, pa da dečacima, svojim primerima, damo lekcije o moralu, poštenju, snazi, odgovornosti, preduzimljivosti u rešavanju konflikta ili problema. Ima li spremnih? Tako sam i mislila.

Da se vratim na muškarce. Odgovorno tvrdim da nisu seronje kad im skače temperatura, samo smo mi, žene, sklone da ih predstavljamo kao inferiorne. Na žalost, stvari u prirodi ne funkcionišu tako što ćemo, spuštanjem drugih, sebe da podignemo. Samo deci dajemo jako loše primere, svesno ili nesvesno, pa se problemi kotrljaju iz generacije u generaciju. Pristajete li da, od ovog momenta, deci objasnite da nema jačeg i slabijeg pola, muških i ženskih obaveza i poslova, muškog i ženskog prenemaganja? Kad dobijemo temperaturicu, svi imamo pravo na dodatno maženje i paženje, bili bate ili seke i to nas ne čini slabim. Još jedno pravo deci dugujemo: da im pomognemo da postanu svesni realnog sveta, želja, mogućnosti, mana i vrlina pa da postanu najbolje verzije sebe.




Comments

  1. Sjajno Sanja, potpuno sam saglasna sa tvojim stavovima koje si iznela u ovom tekstu.
    Šerujem. Podrazumeva se. 😙❤

    ReplyDelete
  2. Bravo Sanja!!! Ježim se isto od komentara da muškarci ne bi mogli podnijeti porođajne trudove. Pa da se mene pitalo, i ja bi njih rado preskočila, ali donijeti dijete na svijet najčešće ne ide bez boli, pa sam morala pretrpit. Da muškarci imaju mogućnost rađanja, trpili bi i preživjeli kao i sve žene. Vjerujem da bi se većina njih i manje prenemagala nego to neke rodilje čine.

    Borimo se da bi podigli djecu, priuštili nam krov nad glavom i pun frižider, i oboje smo i ratnici i vojnici.

    Dobro kažeš, ove i slične poruke su omalovažavanje muškaraca. A kad daju kontru onda su oni šovinisti, kreteni, neodgojeni.

    Super tekst!

    ReplyDelete
  3. Niti su sve žene loši vozači, glupe plavuše, feministikinje, protivnici fudbala, odvratne tašte.....Kako gledaš na druge tako oni vide tebe. Glupo mi je svako generalizovanje ljudi po bilo kom osnovu.

    ReplyDelete
  4. toliko je polozaj zene u nasoj zemljici jadan, da zaista ne vidim razlog da "branim" muzjake od malo sprdacine na njihov racun, mogu oni to podneti. vidite da ih smatram jakima!

    ReplyDelete

Post a Comment

Popular posts from this blog

Priče iz drugog braka XXXII

Priče iz drugog braka XXXIII

Priče iz drugog braka XXXIX