Bilans 2017.

Godina opasnog življenja.
Turbulentnih događaja, zanimljivih ljudi, glasnog smeha, opasnih emocija.
Ako nabrojim, i sama ću da se iznenadim...


  • Nova poznanstva: društvo blogera, kafe sa Suzanom, dogovoreni projekti sa Nađom.
  • Nova titula: čitaoci Blic Žene izabrali su me za Naj ženu 2016. Radim nešto jedinstveno u regionu. Tu sam da pomognem razvedenima da se snađu, uhvate pokidane strune svog života i hrabro krenu napred. Besplatno. Iskustveno. Iz srca.
  • Učestvovala sam na Festivalu Roditeljstvo novog doba. Naučila iz toga mnogo. Prvenstveno, da cenim svoj rad. Ojačala saradnju sa divnom Jelenom.
  • Napisala sam priče. Posejala sam ih po ovom blogu, i iz njih niču neke nove, pronalaze svoj put i publiku. Samu sebe sam iznenadila, da i to umem da pišem. Nakupilo ih se za pravu knjigu. To mi i jeste ideja. U 2018. nova knjiga, kratke priče i moja razmišljanja o životu..
  • Bila sam na TV više puta. Desi se da me neko prepozna i pita "Da li ste Vi ona...? Mnogo ste pametni" :)
  • Počela sam da pišem za portale i nastavila saradnju sa dnevnim novinama BLIC
  • Sa Goranom sam pekla paprike, na placu. Nezaboravan izlet posle kog su me 7 dugih dana boleli svi mišići koji postoje na nogama.
  • Posle mnogo godina, bila sam na svadbi koja je, za sada, najlepša od svih svadbi. Tijana i Nemanja, moji "kumovi" ali ne pravi nego još bolji. Njihova ljubav, kao svetionik u mraku ljubavnih smorova i padova svugde oko mene. Živi bili sto godina!
  • Ćerka je slavila rođendan na dan kad je u tržnom centru bila dojava o bombi. 14 dece je trebalo smiriti i bezbedno odvesti što dalje. Znam da su se žalili roditeljima da sam bila stroga kao da su u vojsci, ali tu popustljivosti nema.
  • Počela sam da radim grafički dizajn i pripremu za štampu, ne svojom voljom i izborom. Zbog toga sam, pre dva dana, otišla u Dom zdravlja na infuziju. Toliko mi prija da radim i odgovaram za to što radim a ne umem.
  • Putovala sam po Srbiji. Relacije kratke i slatke. Zavolela neke gradove. Videla neke nove prozore. Posetila neke nove crkve, muzeje, pronašla inspiraciju u dušama nekih gradova.
  • Smejala sam se kao što se nikad pre nisam smejala. Svakom ćelijom svog tela, srcem, Univerzumom u sebi sam se smejala. Božanstven osećaj.
Moja Bojana i ja, na Sajmu knjiga
  • Blog mi je doneo nova poznanstva. Sjajne kolege i odlične blogere, čiji tekstovi su mi postali dnevni rituali. Grupa ljudi koje ne kida sujeta, nema najboljih ni najgorih. Jedan od njih me je, bukvalno, prodrmao. Mr Nicoletto i njegov surovo realističan način pripovedanja. Preporučujem. 
Ma koliko je Facebook kritikovan, postao je moćan alat marketinga. Omogućio mi je da upoznam ljude od kojih imam šta da naučim, o ljubavi, o životu, sreći... Zahvalna sam tehnologiji koja nas je spojila.

Još uvek nemam jasno formirane ciljeve u sledećoj godini. Znam samo da želim da budem srećna, da radim ono što me ispunjava i raduje (to nije grafički dizajn) i da budem među ljudima od kojih imam priliku da učim. I da budem zdrava, naravno. Svakome, ko misli da mu je dosadno, da mu je život mizeran, da je sve glupo i bezveze, preporučujem da ode na jedan onkološki konzilijum. Ne znam mesto gde se životni ciljevi tako brzo preslože, vrlo jasno se podeli šta je bitno a šta nebitno, bez čega se može i šta ne sme da se izgubi. Surovo? Da, život je surov. Svima koji uživaju u svojim svetovima od čokolade, gde nema odgovornosti ni problema, želim bezbolna sletanja među obične smrtnike. 

Pre par dana, pročitala sam da se neke stvari dogode prvo u našoj mašti a onda u realnosti. Svoju maštu spakovala sam u knjigu. Desilo se već mnogo toga. Sebi, u narednoj godini, želim onog iz knjige. Izmaštan da postane stvaran. Javljam kad stigne. Valjda ću ga prepoznati.

Comments

Popular posts from this blog

Priče iz drugog braka XXXII

Priče iz drugog braka XXXIII

Priče iz drugog braka XXXIX