Zaboravih naslov

"Šta praviš za praznike?"

Pitanje koje muči domaćice, ovih dana. Nije lako usaglasiti želje ukućana sa mogućnostima novčanika. Jedan voli jagnjetinu ali žena mu ne pravi sarmice od jagnjeće maramice onako kako ih pravi njegova mama, pa bolje da ne pravi uopšte.

Druga se bekelji na miris jagnjetine, treći se poziva na prava mladih jaganjaca. Neki ne vole kuvana jaja, drugi neće da poste, treći opet po svome, četvrti će leba i paštete.. Svako ima svoje želje a domaćice šize. Moja mati, već par dana prevrće kuvare, u potrazi za idealnim jelom za veliki praznik. Ne sporim praznik onima koji ga tako doživljavaju. U mom sistemu praznik je svaki dan kad nisam na poslu a budem sa onima koje volim, da ne ponavljam. Poštujem tradiciju, sve je to super, ali nisam ni domaćica ni mega vernik. 

Pred pijacom me je, jutros, prepala neka tv ekipa. Svi zajedno nemaju godina koliko ja. Što baš mene i što baš ujutru, kad jedva pogodim da izađem iz autobusa i uđem u kancelariju, sa kratkim obilaskom pijace, ne bih znala. Možda im izgledam mirno i pitomo, kooperativno. Šta znam, i šećer i so izgledaju isto pa nisu isti i ne prijaju svima i uvek. Mlađana sa mikrofonom me je zaskočila na stepeništu pijace. "Kako Vi farbate jaja?" Kapiram da je željeni odgovor bio u lukovini, u prehrambenoj farbi ili temperama. Mene su mama i tata učili da ne lažem a, lično, ne volim da dajem odgovore koje neko od mene očekuje. "Karminom, običn...", nisam stigla da izgovorim kad je cura počela da mlati i vrišti "Seci, seci!" 

Seci, i tebi. Šta me napadaš zorom? Ko istinu traži a na istinu nije spreman, ne treba ni da je traži. Mogla sam svašta još da je naučim nego pobeže. Imam par prijatelja sa kojima se smejem. Ostali su previše odrasli i opterećeni da će neko da ih vidi kako se smeju i pomisli kako im je dobro, u trenutku kad nije politički kokretno da nekome bude dobro. Podržavam te studentske skupove. Svoju revolucionarnu fazu sam prošla 1992. i 1996., dobila suzavca taman koliko treba da me starost ne bi pitala gde je mladost, i da unucima imam šta da pričam a i slike pokažem. Sve je lako kad si mlad. Mladi imaju sjajnu razmeru entuzijazma, pameti i energije. Svaka generacija treba, bar jednom, da zguta suzavac i dim, dobije pendrekom i  menja sistem. Ja se tu ne bih mešala. Nikad sebe nisam videla kao revolucionarku koja gine na gradskom trgu.

Isto tako, sebe nisam i ne vidim kao domaćicu koja peče uskršnju tortu i kljukanog šarana, da ga napije pa nahrani ukućane koji će da podriguju na mulj naredna dva dana. Sutra će biti histerija objavljivanja slika farbanih jaja. Takmičenje u domaćinstvu može da počne! Moja baba je pričala da greh iz usta izlazi a ne na usta ulazi. Ako je do Boga, poživeo je 95 godina takvu nesavršenu. Sutra kuvam špagete onako kako ih ćera i ja volimo. Čudo jedno, koliko ne podležem pritiscima i masovnoj prazničnoj histeriji pustošenja prodavnica. Poštujem svačije želje i, od drugih, ne očekujem da moje kapiraju. Meni je sasvim lepo u svom životu. Praznik mi je jer ne moram na posao i imaću vremena za susrete sa dragim ljudima. Još ako stignem da lenčarim pored vode, uz kafu i cigar, sreća će biti kompletna. Ne kažem, lepo je otputovati na odmor, ali ko probleme u glavi nosi ni hiljadama kilometara od kuće neće naći mir.

Za jednu ovakvu, drčnu i lenju, imam sasvim dovoljno za radost. Dve šolje kafe na stolu čine čaroliju mojih praznika. Srećno vam sve što slavite. Zaboravih naslov da metnem, toliko sam se već opustila.






Comments

Post a Comment

Popular posts from this blog

Priče iz drugog braka XXXII

Priče iz drugog braka XXXIII

Priče iz drugog braka XXXIX