Prvi put
Prvi put nemam nikakva
očekivanja.
Od
juče je nešto drugačije. Stanje mira u glavi, onog mira kome sam nekada težila a
nisam uspevala da ga postignem, sada je tu. Ne snalazim se u tome. Navikla sam
na buru u celom telu, na prepreke, na neispunjenost. Ovo stanje je, možda,
normalno ali je meni potpuno nepoznato. Ne plaši me. Samo ne umem i puštam da
traje. Neka ide kako ide, ne moram ja sve da znam. Znam samo da će biti onako kako
je najbolje za oboje.
Od početka, sve je drugačije. Bez
stresa i nervoze na koje sam navikla i koji mi oblikuju svaki dan. Mnogo je
dobar osećaj kada, posle polovine pete decenije, osetiš nešto prvi put.
Smirenost. Isti ritam disanja, bez pokreta, u zagrljaju. Kada ti nije važno ni
da li će ni koliko će da traje. Jedno važno je to u ovom trenutku. Sada i
ovde. U svakom trenutku samo sada i
ovde. Iskustvo me je naučilo da je sledećeg trenutka novi talas, novi molekuli
vazduha, novi poljubac. U prirodi stanje mirovanja nije proces već samo
trenutak. Polako se rešavam svojih uverenja i navika, da moraju munje da pucaju
u svakoj rečenici, u svakom pokretu. Sada uživam u miru i nirvani koju delimo u
tišini.
Inspirišeš me da se pokrenem a
budem mirna. Osećaj kao kad iz budnog tonem u stanje sna. Levitacija između
dva, na izgled, nepomirljiva stanja a opet... Sjajan osećaj. Potpuna smirenost.
Sve ono što mnoge mentalne vežbe nisu uspele da dostignem, sada je došlo samo.
Da li je do mene, do tebe, do Univerzuma..? Ne znam. Lepo je i prija mi. Teško
bih mogla to da nazovem poznatim rečima. Skup svih predhodnih doživljaja,
emocija, slika, zvukova stao je u trenutak stopljenog disanja. Šta se tada desilo?
Ne znam. Oslobađanje od tereta prošlosti, već viđenog, obaveznog, straha, tuge,
sreće, radosti, sve je stalo u disanje dva tela koja ne mogu da budu bliža.
Seks nije intima. To je samo grebanje po površini. Ono najmanje što dvoje mogu
jedno drugom da daju. Dodir duša je božanski mir.
Obrnoci brda iznad grada, sunce u
magli i mir u glavi.. To sam ponela sa sobom. I sliku tebe koji majicu dva puta
oblačiš naopako. Zašto da ne? Prava strana majice je ona koja nama odgovara.
Pravo stanje stvari je ono koje nama prija. Ne
postoji dobro i loše. Sve je onako kako ga naš um vidi. Ako je umetnik naslikao
ljubav ili bes, do nas je da li ćemo tu emociju da osetimo dok stojimo ispred
platna. Ja je, obično, osetim mnogo kasnije, kad joj se najmanje nadam ili nikad.
Puštam... Ja, koja znam gde
vrag spava, koja uvek imam mišljenje, projekciju pet koraka unapred, sada sam
potpuno smirena i uravnotežena. Ćuti mi se. Ne kvari mi se ovo. Kažu, jutro će
promeniti sve. Ništa se ne menja. Traje. Lepo je.
Lepo je ;)
ReplyDeleteSanja... u snu san. Miran...
ReplyDelete